Gorivo

Osjećate li povremeno da trebate neku pokretačku snagu, svojevrsno gorivo koje će vas podići, rasteretiti, ubrzati, izvući iz neke čudne depresije, a to gorivo dolazi iz neke osobe?
Treba li vam netko iz koga ćete vući inspiraciju za učiniti život ljepšim, boljim... produktivnijim?
Mnogi ljudi to isto gorivo ne mogu pronaći koliko god tražili te konstantno mijenjaju od jednog do drugog. Naravno, svi znamo da u benzinca ne možeš trpati dizel, ali kad to gorivo ulazi u čovjeka preko tih nekih nevidljivih membrana koje nemaju neko svoje posebno ime, nitko se ne pita da li to gorivo paše motoru nego svi idu isprobati.
U tome leži najveći problem, jer ne znaš što želiš sa sobom, od sebe i što želiš od drugoga dok god možeš to gorivo crpiti. Tek na kraju shvatiš da nije krivo gorivo nego izvor.
Naravno, ne mora izvor nužno biti osoba, mnogi ljudi crpe svoju dozu mržnje, ljubavi ili čega god preko nekog drugog medija. Jednostavno im treba taj fix u životu da se osjećaju ispunjenijim. Isto tako tu može biti priroda, neka životinja, posao na koji odlaziš, zapravo sve čega se sjetiš. Ali, sve se svodi na isto. Treba nam to gorivo. Ovisni smo o njemu.
Problem nastaje kad izvor presuši. Sve je idilično prije toga. I onda kad to isto gorivo dobivaš na kapaljku, počneš se gubiti, ne znaš što bi sa sobom pa tražiš nešto drugo samo da dođeš do sebe. I onda izvor totalno presuši, nema ni na kapaljku više. Što onda? Taj prijelomni trenutak je ključan u životu svakoga jer postoje dvije solucije: pokušati svim silama pokrenuti taj izvor jer je gorivo negdje dublje ili pronaći novi. Prva solucija može zadati više boli i muke nego druga, ali ako pronađeš žilu ponovno, možeš se vratiti u blagostanje. Ako ne... onda nema pokretačke snage dok ne pronađeš drugi. A i za pronalazak drugoga treba vremena. U međuvremenu tu i tamo pronađeš nešto sitno, ali to nije dovoljno, pa tražiš dalje i dalje.
Cijeli život se svodi na potragu za time. Ma kakva god osoba bio, to ti treba. I kroz cijeli život se protežu samo dva ista pitanja: "Tražim li ono što želim na pravome mjestu? Je li to ono što stvarno želim?"
Ne treba živjeti u nekoj iluziji nego prihvatiti stvari onakvima kakve jesu i uvijek težiti ka boljemu, jer život u iluziji je prazan. A nitko tako ne može funkcionirati.

Imaju dečki iz Crowbara pravo što se tiče ove teme, nitko im to ne može osporiti.