Najljepši grad na svijetu, Đakovo. Ne.

Lažem, je. Najljepši je. Gdje god da odem, što god da radim, nitko i ništa ne može ovu moju vukoje*inu nadmašiti. Ni brda ni mora. Šteta samo zbog toga što je grad sustavno uništavan i što imamo na vlasti ljude koji su nesposobni. Uvijek kad putujem i kad se vraćam nazad u Slavoniju, čim vidim ravninu bude mi malo lakše. Ne znam je li to neki "homesick" rad, ali ima nešto u tome. Ironično je što 80% građana bi zapalilo ovaj grad i sravnilo ga do temelja. Nema perspektive niti ikakvog posla, vlada neka konstantna tuga o kojoj nitko ne priča i svi šute jer znaju da im gore ne može biti. Ne znam je li mi to u krvi ili sam krivo odgojen, ali ja ne znam šutiti. I ne volim šutiti.

Danas ujutro kada sam šetao do grada nisam sreo niti jednu osobu niti vidio ijedan auto. Čuo sam samo udaljene zvukove meljenja žitarica bivšeg ponosa grada "Đakovštine" koji su bili sve glasniji što sam se približavao ovoj našoj propaloj firmi. Tek kad sam došao na glavnu cestu, vidio sam par auta i ženu kako čisti ispred trgovine. Iduća osoba je bila radnik HZZ-a koji mi je udario pečat. Ta tišina koja je u mom gradu ne postoji nigdje na svijetu. Magla koja sa bunkera polagano ide prema poljani prekriva dječje igralište koje su nedavno neki imbecili zapalili izgleda toliko nježno da čovjek poželi leći na nju da otplovi negdje gdje ovaj jad ne postoji.

Dječaci kažu da svaka pjesma o Dalmaciji postane hit. Pa makar nadrljao tekst o tome kako je super biti pedofil i jesti pokvareni jogurt sa mačjom hranom, refren je ono što prodaje pjesmu. Tigi digidi digidi *clap-clap*. Ne sjećam se kad je zadnji puta nešto takvo došlo iz ovog dijela Hrvatske. Nemam blage kad je zadnji puta netko pjevao o Slavonskom Brodu, Našicama, Novskoj itd. Dobro, bila je šema sa "I kad poželiš se ravnice, dođi u Vinkovce" što je ajmo reći bio hit. Ali to je ništa naspram neke pjesme od nekoga tko je iz Splita. Svi se sjećamo nebuloza poput "Afrika-paprika". Instant uzorak za hit. Što je iduće? "Azija-Malvazija"? Ček, jesam ja rođen na krivu stranu ili bez neke moždane vijuge da je to samo meni retardirano? Pa kako takvo nešt može pobijediti na nekom natjecanju? Alo ljudi? Koji vam je? Da u Slavoniji postoji Split možda bi se i prolongiralo nešto pa bi i došla neka pjesma do radia ili nedajbože TV-a. Doduše i ja sam sad pretjero, pa o čem imaš pjevati uopće ako si iz bilo kojeg grada iz Slavonije osim o nekoj vrsti tuge i ponosa? O ničem. Dolazimo iz zemlje zalazećeg Sunca gdje jači pokušava onog iznad prebit dok gazi po slabijem, a retardacija je odavno zamjenila ono što je bilo nekvalitetno, ali je bar imalo dušu.
Eto, kad sam spomenio dječake koji su trenutno najjača stvar koja se događa na Hrvatskoj glazbenoj sceni, zaključit ću post pjesmom koja je u kratkom roku postala hit.

Početak

Najgore je početi. Rekao sam si već dosta puta, a i dosta mi je ljudi reklo da bi trebao to što imam u sebi izlijevati van kroz neki blog. Pa evo, početak godine, random novogodišnja odluka i evo. Blog je krenio. Napokon. Svaka odluka je teška, pogotovo kad se odnosi na ljude koje voliš. Eto, očito je da sam pehista, te da je moguće da tražim sreću u krivim stvarima. Ili ljudima. Prošlu godinu ću pamtiti po puno lijepih stvari. Zapravo, sve što mi se prošle godine dogodilo je bilo na neki način lijepo. Prošao sam najteži ispit na faksu, veći dio godine sam proveo sa jednom jako dobrom osobom u kojoj sam vidio nešto što jako dugo nisam vidio. Znao sam da tomu jednom mora doći kraj jer je previše razlika bilo u igri. Samo nisam znao da će me baš taj kraj početkom godine sustići. Ulazim u ovu godinu sam. Ne mogu reći da sam povrijeđen jer sam to očekivao., ali naravno, potiho kao neki kvazi optimist sam se nadao da će se sve dobro završiti. Nema veze. Bilo je lijepo dok je trajalo jer je bilo iskreno.

Zaspao sam jučer relativno rano jer sam bio jako umoran. To je rezultiralo ranim buđenjem što i zapravo nije toliko loše jer možeš iskoristiti cijeli dan. Carpe diem baby. Marš. Pošto su mi slušalice za mp3 player riknule, odlučio sam otići kupiti nove i usput navratiti do birtije u koju zalazim na jednu-dvije male kavice te pročitati novine. Pa neka mi to bude prva stvar u novoj godini jer ne mogu živjeti bez glazbe. Ako ikada ostanem bez sluha, uložit ću pare u pištolj i riješiti problem po kratkom postupku. Šalim se naravno, nisam tol'ki idiot, kupio bi sačmaricu. Dok sam se oblačio uočio sam radnu knjižicu pa rekoh da bi mogao otići i do biroa da mi lupi pečat za redovno javljanje. Super je stvar kad znaš da si ti samo jedan broj od 293.852 ljudi koji su trenutno na zavodu za zapošljavanje. Možda je taj broj sad i veći, ali kao da je ikoga briga. Što ako sve oko mene nije onako kakvim se čini? Što ako cijeli svijet kojega znam je samo san koji netko elaborira? Ako pogledam u svoj odraz, pitam se je li to sve što želim biti? Volio bi da mogu vidjeti kroz pukotine, možda bi pronašao nešto čega se bojim. Možda. Who gives a f#$%?

Jučer kad sam prekinio sa curom sam zažmirio i pustio sam si jednu stvar na random. Ono, stvar koja će me podsjećati na ono sve što smo imali. Igrom slučaja je ispala možda i u tom trenu najbolja stvar ikada.